Translate

Претражи овај блог

На чистини, на ветру, на висини

На чистини, на ветру, на висини
Рани критички радови о Мирославу Лукићу Бели Тукадрузу

Директни контакт

Директни контакт са дописницима, преводиоцима, сарадницима, пријатељима, филантропима, издавачима

ПРЕТРАЖИВАЧ. КОМПЛЕТАРИУМА

ПоРтАл |Сазвежђе З


СУРБИТА

понедељак, 3. март 2014.

"Muzej na reci o samoj reci"





NEDAVNO je svečano obelodanjeno da stogodišnji rečni brod
"Župa" postaje "Muzej na reci o samoj reci". Simboličnim podizanjem
dimnjaka čuvenog parobroda, "Titanikovog" vršnjaka, otpočeli su radovi
na njegovoj revitalizaciji. Tako će "Župa" biti spasena iz depresivnog
krša i loma otpisanih brodova na desnoj obali Save i sačuvana od daljeg
propadanja. Još je značajnije što će time biti obnovljen i deo urbane
memorije metropole, uzbudljiv "život" broda svedočiće o identitetu
Beograda.



Muzej nauke i tehnike je neizostavni deo ovog poduhvata
zaštite i obnove i izgleda prvog koji će biti realizovan. Naime, upravo
je ova ustanova i sama smeštena na Dorćolu u dragoceni napušteni
industrijski objekat - prvu električnu centralu - skretala pažnju na
preku potrebu očuvanja industrijskog nasleđa. I, naravno korišćenja na -
vremenu primeren način.



Evropa je puna primera
objekata, poput carske štale u Beču, koji postaju umetničke i(li)
muzejske hale. Kod nas je to uspelo jedino u Kikindi, gde su se vajarske
radionice Internacionalnog simpozijuma skulpture "Tera" uselile u nekad
proizvodni pogon crepare. Na jesen će "Tera" otvoriti i muzej skulptura
u negdašnjem manježu austrougrarske kasarne.

Muzej
nauke i tehnike je izložbama i predavanjima skretao pažnju javnosti na
dragoceno industrijsko arhitektonsko nasleđe koje se u najvećem broju
nalazi u beogradskom priobalju obeju reka - i Save i Dunava. Ali slabo
ko je to čuo. U bogatoj Srbiji nekadašnji hangari nisu dati na
privremenu upotrebu ni umetnicima kao što se to desilo sa skladištima u
londonskom Ist-endu.

Industrijsko nasleđe čine
ostaci industrijske kulture koji imaju istorijsku, tehnološku,
društvenu, arhitektonsku i naučnu vrednost.

Ogromna
većina starih beogradskih fabrika je izvan funkcije, nisu
revitalizovane, a njihovo stanje se, bez obzira na veličinu i značaj,
kreće od lošeg do devastiranog. Ovu grupu čine i one koje su napuštene i
o kojima baš niko ne vodi računa; ponekad su to nekadašnje industrijske
zone i, uprkos solidnosti gradnje, deluju jadno i zapušteno, avetinjski
su prazni ili su, katkad, naseljene beskućnicima.

Iskustvo
iz sveta je pokazalo da je odličan čuvar industrijskog nasleđa njegova
prenamena. Naš primer i dokaz je Beton hala koja je prenamenjena u
galeriju, džez klub i ekskluzivan salon nameštaja.

Većina
od 88 objekata industrijskog nasleđa Beograda, navedenih u knjizi
Rifata Kulenovića, kustosa Muzeja nauke i tehnike, su bez zaštite. Pa
ipak, bez obzira na njihov značaj, vrednost i prisutnost u svakodnevnom
životu, malo objekata ove specifične baštine uživa pravnu zaštitu.
Status kulturnog dobra imaju samo Prvi akcionarski mlin - koji je
uništen izgradnjom hotela, Opservatorija na Zvezdari i Fabrika hartije
Milana Vape, a kulturnog dobra od velikog značaja samo zgrade Glavne
železničke stanice, Telefonske centrale u Kosovskoj ulici, Livnica
"Pantelić" i Meteorološka stanica u Tašmajdanskom parku.

Kada
su kod nas pravljeni planovi za regulisanje takvih delova grada - oni
su bili brzi, preki i ignorantski prema industrijskom nasleđu. Očigledan
primer je bio "indigo-plan" za beogradsku luku (na Dunavu) čuvenog
arhitekte Libeskinda. Njegovo ime je bilo važnije nego ponuđeno rešenje.
Rešenje je bilo daleko ispod onog koje su na konkursu desetak godina
ranije ponudile beogradske arhitekte uvažavajući duh mesta i nasleđe.
Vlasnik je verovatno računao da je ime čuvenog arhitekte ono što treba
da privuče investotore.

U arhtekturi kad se nešto
poruši i izgradi, gumica ne pomaže. To ostaje za dekade i vekove. Upravo
zato je potrebno slušati stručnjake, do rešenja dolaziti bez žurbe, a
ne naprečac - kroz javnu debatu i uvažavanje različitih mišljenja, gde
zaštitari moraju da imaju istaknuto mesto.

IZAZOV AMFITEATRA

Savski
amfiteatar, lokacija u samom "stomaku" Beograda je višedecenijski
izazov. Raspisivani su konkursi, odbcivana rešenja koja nisu
prepoznavala duh srpske metropole. U odbačene planove spadao je i onaj
čuvenog arhitekte Nikole Dobrovića koji je predviđao potpuno čišćenje
terena zarad nove monumentalnosti. Izazov jeste transformacija
napuštenih područja, na primer nekadašnjih industrijskih i privrednih
zona. Transformacija i(li) revitalizacija, ali i kakve će biti - odgovor
na to pitanje daće oni koji će uložiti sredstva u ta područja. Ipak, to
se svakako ne bi smelo dogoditi samovoljom investitora i bez mišljenja
stručnjaka - arhitekata, planera, istoričara umetnosti.

Nasleđe sa obala Save i Dunava | Kultura | Novosti.rs

Нема коментара: