Translate

Претражи овај блог

На чистини, на ветру, на висини

На чистини, на ветру, на висини
Рани критички радови о Мирославу Лукићу Бели Тукадрузу

Директни контакт

Директни контакт са дописницима, преводиоцима, сарадницима, пријатељима, филантропима, издавачима

ПРЕТРАЖИВАЧ. КОМПЛЕТАРИУМА

ПоРтАл |Сазвежђе З


СУРБИТА

четвртак, 10. април 2008.

Opus UMETNOST MAHAGONIJA (008)

...Lukić je prožet formama idealizma, unutrašnjih zakona i udvostručenog života "koji svoju tajnu snagu otkriva na najdivniji način kroz neograničeno obilje novog izumljivanja, kroz opštu saopštivost i kroz živu delotvornost..."
Opus UMETNOST MAHAGONIJA nalik je na alhemijski grad ćilibara, "grad sagrađen od zlata, od / pročišćene duše". Razlikovao se od svih pisaca epohe Hokus - pokusa : Lukić je izabrao mnogo teži način života : on je živeo za budućnost, a ne za laka i pragmatska rešenja, i budućunost i oni koji dolaze će mu uzvratiti. Kojom merom?
Čitav život ovog pesnika je žrtva - stvaralaštvu.
To je dublji i istinskiji i sveobuhvatniji povratak srpskom modernizmu : ono što je on možda bio u najdubljim čežnjama njegovih najistaknutijih aktera ( R. Petrović, Crnjanski, Nastasijević, Vinaver...Miodrag Pavlović). Namerno ne kažemo : i u ostvarenjima. Jer ni jednom od navedenih pisaca nije pošlo za rukom da zaokruže svoj književni opus i da mu da veličanstveni pečat. Nije to pošlo za rukom ni Crnjasnkom, ni Pavloviću, ni Pekiću, ni Kišu...Zrelina misli i emocija koju nalazimo u RAJSKOJ SVEĆI , koja spada među one najređe knjige poezije objavljene u 20. veku u srpskoj književnosti, potiče od "jednog primarno nepesničkog obrta", kome su Eliot i Man, umeli da daju "vrednost izuzetne poezije : od toga da jedno delo, predstavlja u isti mah i svoj sopstveni komentar". Najpravičnija mera kojom se RAJSKA SVEĆA može meriti jeste ona koja je u ovoj knjizi sadržana. Lukić je uspeo da dodirne, zahvati i izrazi, ne samo ono što nema ime, ono što je ispod ili iznad vidljive realnosti i znanog, već i ono što pripada najiracionalnijem i najneuhvatljivijem u čoveku i društvu, u sudbini i istoriji, u oniričkom, u vizijama, duhu i neiscrpnim sećanjima. Kao i Eliot, ili Tomas Man, Lukić je prihvatio diskurzivnost u strukturi svojih dela (bilo knjiga pesama ili romana).
Lukić je mitski posmatrač, rasni potomak starobalkanskoga nasleđa, i njegov pogled na fenomene i pojave je ironično nadmoćan. Lukić se koristio mitologijom, kao živo senzibilno biće. To biće neprestano postavlja stvarima zahteve, zahtevajući od njih - prvenstveno - da budu nešto drugo: da budu više nego biće i njegova suština...Zato će ovom pesniku biti uzvraćeno, kroz vreme, kako na Balkanu, i u okvirima srpske književnosti, tako i evropske i svetske, darovima koji se samo mogu naslućivati. Ono o čemu je sanjao Miloš Crnjanski (vidi ALMANAH BRANKA RADIČEVI]A, 1924 : Naša lirika) , dalo se na kraju milenijuma Miroslavu Lukiću.
Možda su zaista sva pesništva jedno more oko Zemlje, koje talasa bog životvorni? Lukić je postao divan i čudni igrač nad visoravnima i morima, vidan nadaleko, od Azije i Afrike, oteo se iz zapta u kojem je držan "više od trista godina"! Ali on ne igra od ljubavi zbog toga, već zbog nečeg drugog : ostvario je san značajnih sanjara i prethodnika.Srpska lirika je njegovim trima knjigama ZLATNOG PRESEKA dobila tajanstvenu moć, koju imaju lirike istočnih naroda, jer je uspeo da veže najlepša i najstarija mesta starobalkanskoga nasleđa i žive tradicije sa kubističkim slikama balkanskih pokrajina, i kroz njegov Opus UMETNOST MAHAGONIJA mnogo planina i manastira, bačija i reka brzavica i ponornica, d u v a ne samo u dvadeseti vek nego i u vekove koji dolaze! ...
S. Ig. Mitrović
Aleksandar Lukić, Savatije Ig. Mitrović, Batrić Cerović: NA VETRU NA ČISTINI NA VISINI.
Mit i metafora. Opus Umetnost mahagonija Miroslava LukićaEdition Sectio Caesarea,Paris - Mobarov institut, Beograd, 2000. 260 str. 21 cm. str. 17 - 19

Нема коментара: